|
 |
Nalazi se na severnoj padini planine Cer, u selu Čokešina. Od Šapca udaljen četrdesetak kilometara. Posvećen je Rođenju Presvete Bogorodice. Manastir Čokešina jedan od najstarijih manastira u Podrinju, podignut početkom XV veka, prvi put se pominje u spisima kojima bosanski kralj Stefan Tomaš potvrđuje baštinu velikom logotetu Stefanu Ratkoviću. Po dolasku Turaka na teritoriju severozapadne Srbije početkom XVI veka, 1521. godine, manastir je opljačkan i spaljen a monasi su se razbežali. U popisu 1548. godine manastir se ne pominje. Lai ubrzo se monasi vraćaju i manastir se obnavlja u drugoj polovini XVI veka, i nastavlja da živi u periodu turske uprave. U vreme austrijskih osvajanja ovog područja početkom XVIII veka u Čokešini je postojala škola za spremanje svešteničkih kandidata. Tokom 1785 i 1786. godine manastir je obnovljen i sređen, ali je samo par godina kasnije, u austro turskom ratu 1788-1791, koji je poznat i kao „Kočina krajina“, bio opljačkan i popaljen od strane Turaka. Na početku Prvog spskog ustanka, praktično ispod manastirskih zidina sukobili su se ustanici sa turskom vojskom, 16. aprila 1804. godine. U tom boju na Čokešini braća Nedići su sa malim brojem ustanika pokušali da zaustave tursku vojsku koja se od Bosne kretala ka Šapcu. Borbe su bile žestoke, 303 ustanika je poginulo i sahranjeno na bojištu, osam preživelih ustanika su kaluđeri pokušali da izleče u manastiru ali su posle par dana i oni preminuli. Vasilije kaluđer manastira Čokešine zapisao je imena izginulih ustanika. Na inicijativu kaluđera, 1890. godine, kosti ustanika su prenete u manastirsku portu gde je podignut i spomenik. Manastir su i tokom Prvog srpskog ustanka posle boja na Čokešini Turci i po treći put spalili i opljačkali. Manastir je obnovljen od 1823. godine do 1837. godine, tom prilikom su sagrađene dve kuće i pomoćni objekti. Obnovu i izgradnju objekata pomogao je i sam knez Miloš Obrenović. Manastir je posle Prvog srpskog ustanka obnovio i svoju ekonomiju, nabavljena su i dva crkvena zvona. Ikonostas na crkvi uradili su 1834. godine Mihailo Konstantinović iz Bitolja i Nikola Janković iz Ohrida.
Tokom Prvog svetskog rata starešina manstira, jeromonah Mina Jovanović odveden je u ropstvo. Okupacione vlasti su opljačkale manastir. Tokom II Svetskog rata u manastiru je bila smeštena partizanska bolnica.
|